Organizujte okruženje koje podstiče nezavisno spavanje Vašeg deteta

  • Vaše dete bi trebalo da ima svoj krevet u svom prostoru. Ako uvek stavljate dete na spavanje na istom mestu, počeće da se povezuje sa tim mestom i sa spavanjem.
  • Nizak krevet dozvoljava Vašem detetu da kontroliše svoj obrazac spavanja, jer može da ode u krevet kada je umorno, znajući da će moći da ispuzi iz njega kada se bude naspavalo. Ovaj nedostatak ograničenja pomaže u uklanjanu otpora, koji se može javiti prilikom odlaska na spavanje.

Povežite Vaše dete sa okruženjem, koje ga upućuje na mesto za spavanje

  • Da bi Vaše dete shvatalo krevet kao mesto za spavanje, važno je da to bude jedino mesto u kući gde je Vašem detetu dopušteno da spava.
  • Ako mu se dozvoli da se uspava u dnevnoj sobi, ili u maminom krevetu, to će odložiti uspostavljanje veze koju je potrebno da napravi sa svojim krevetom i spavanjem.
  • Što je Vaše dete mlađe, kada počnete da mu pomažete da izgradi rutinu za uspavljivanje, to će biti lakše da odredi krevet kao mesto za spavanje. Loša navika spavanja se teško može iskoreniti.

Dajte detetu vremena

  • Možda će biti potrebno vreme da Vaše dete oseti da je njegov krevet mesto za spavanje i da će se tamo samo prirodno uspavljivati; posebno ako niste uspostavili tu naviku od samog početka. Budite stpljivi i nastavite da ga vraćate odlučno, ali nežno na njegov krevet.